Nedavno je izuzetno svečano bilo u kapelici Svetog Nikolaja Mirlikijskog, u Zadužbini Ljubibratića na Toploj, jer je nakon 212 godina prvi put služena Sveta litrurgija. Tačnije, prvi put od kada je ova crkva srušena u Napoleonovim ratovima 1806. godine. Službom na praznik posvećen upravo ovom svecu – Prenos moštiju Sv. Oca Nikolaja, vjernicima je pričinjena velika radost, jer se u ovom hramu, koji je nakon obnove pretvoren u Rezidenciju u kojoj se godinama održavaju duhovni i kulturni programi, ponovo čuo poj Bogu. Prvu liturgiju nakon 212 godina, u centru Herceg Novog, služili su protojerej-stavrofor Radomir Nikčević i protojerej Nikola Todorović.
- Radost je biti u ovoj svetinji, jer Sv. Nikolaj je jedan od svetitelja koji je svoj cjelokupni život posvetio, i svojim djelima pokazao da samo onaj koji se u Boga uzda može od zla i problema da se spasi. Zato draga braćo i sestre, mi koji se kolebamo da li da vjerujemo u ljude ili Boga treba da znamo da samo grešan čovjek može da se uzda u čovjeka, a mi se uzdamo u Boga. Hristos je pobijedio smrt. Ovo je prilika da se danas sjetimo i Stefana Dečanskog koji je oslijepljen klevetom i laži bližega svoga dobio snagu i povjerovavši u Boga dobio snagu od Sv. Nikolaja Miriklijskog, učeći nas da se sabiramo u hramovima oko svojih starješina i da propovijedamo i da tumačimo Jevanđelje upućujući nas da idemo putem strpljenja i spasenja - rekao je prota Todorović.
Oživljavanju liturgijskog života u ovoj crkvi najviše se obradovao osamdesetogodišnjak, profesor Veselin Veljo Pestorić, koji je jedan od najzaslužnijih što je razorena Rezidencija Ljubibratića, spomenik kulture, dobila sredstva za sanaciju nakon razornog zemljotresa 1979. godine. Prisjeća se Pestorić, kako je te 1979. bilo dosta teškoća da se obnovi ovaj spomenik kulture, jer su sredstva za obnovu uglavnom prebacivana za radove na gradskim tvrđavama.
- Otac Rade Bubanja, donedavno paroh topaljski, sam je završavao neke zanatske radove i doveo zgradu u stanje u kome se danas nalazi. Sada to zahvaljujući njemu pristojno izgleda. Kakva je njena dalja sudbina ne znam. Nadam se da će se u kapeli Sv. Nikole i dalje održavati bogosluženja, u suterenu je parohijska biblioteka, a da li će se neko sjetiti da to bude muzejski prostor, ostaje da vidimo. Zavisi od onih koji budu upravljali time. To je istorija obnove spomenika – kaže Pestorić. Prisjeća se profesor posebno jednog izuzetnog detalja.
- Svojevremeno sam zamolio oca Rada Bubanju da obiđemo ovu kapelu, koja je tada bila ruševina, smetlište... I tada me jedna stvar naročito začudila, i izazvala da pokrenem njenu obnovu. Naime, mala Časna trpeza, samo jednom polovinom je bila na zidu apside, dok je druga visila u provaliji od dva sprata. Odnosno, pored svih zemljotresa i nepogoda Časna trpeza je ostala na istom mjestu kao da je čekala ovaj dan. To me je pobudilo i pokrenulo da budem još aktivniji – kaže Pestorić, naglašavajući da su mu u tom poslu naročito pomogli njegovi Kućani - Lazar Seferović, nekada predsjednik SIZ-a kulture posle zemljotresa; pokojni Svetozar Sveto Seferović, koji je tada bio predsjednik Izvršnog odbora u Skupštini opštine i podržao predlog šta bi trebalo da bude taj objekat, kakvu namjenu da dobije i šta posle sanacije; i pokojni Milo Vuksanović, koji je bio na čelu Zavoda za urbanizam, gdje su svi projekti dobijali zeleno svjetlo. U obnovi je pomogla, sada takođe pokojna, Mira Bulajić koja je tada radila u Zavodu za urbanizam, prisjeća se Pestorić, koja je napravila projekat. Profesor dodaje da je po tadašnjem projektu ovaj prostor predviđen kao galerijsko- muzejski prostor za crkvene eksponate, u kojem će biti sabrano sve što je vrijedno a na što se dotad nije obraćala pažnja.
Z. ŠAKOTIĆ
Zadužbina hercegovačkog mitropolita
Prof. Pestorić objasnio je kako se Rezidencija Ljubibratića obrela baš na Toploj. Naime, priča on, zahvaljujući dolasku mitropolita zahumsko- hercegovačkog Savatija Ljubibratića, Herceg Novi je postao mitropolijska katedra. Ljubibratić se obreo u ovom kraju, zajedno sa još 300 porodica, jer je morao napustiti Hercegovinu zbog borbe s Turcima. Zemlju na Toploj mitropolitu Savi dodijelili su Mlečići, i on je tu onda sagradio Rezidenciju u kojoj je boravio do kraja života. Savatije je sahranjen kod Manastira Savina, a danas se ne zna tačno njegov grob.